Triglav!?!
Prava poslastica za planinara. Najveći vrh naše nekadašnje lijepe naše
Socijalističke Federatvne Republike Jugoslavije.
Na Triglavu sam bio već 2put, jednom na vrhu. Jeee, koja si ti faca Kiki! Pa dobro mogu se valjda povalit majku mu? Ne ti Kiki, tvog faljenja je već stvarno dosta iz tvojizih
usta. Dobro, eto nisam bio. O bože, ne smijem vise ni
reći da sam bio.
Šta reći? Zbog Shemsa išli, a na kraju se on razboli i ostade u Kredarici!?!
Čudno je to.... Al’ što on kaže o tome? Pa i dalje mu ostaje želja
osvojiti Triglav I to je dobro, nije dobro sve želje potrošit, treba nešto
sačuvati I za budućnost.
Nedjelja u jutro… Probudili se u pola 8 a dogovor je bio u 7h krećemo.
Hm… Mi i dogovori, moš si mislit. Nikom se nije izlazilo iz sada već puno
toplije sobe nego noć ranije kada je izmjerena temperatura u sobi bila
-8! Moram priznati da sam mislio da je to nemoguće među četiri
zatvorena zida i sa solidnim prozorima, al' baš sad, kad ja nisam ponio vreću
za spavanje, ipak je moguće. Da bi stvar bila jača, imam u kući 4 vreće za
spavanje. Sreća u nesreći je što imamo priliku isprobati najhladniju sobu
ikad u povijesti naših planinarenja. Dobro eto, preživjeli smo. Ne noseći vreću
na izlet, imao sam dvije opcije:
-ispast
glup što nisam ponio vreću I smrznut se ko govno
-Ispast
faca koja je nosila dvije kile manje bespotrebnog tereta
Ispalo je
zapravo negdje između: polusmrznuta govno-faca!
Imao sam osjećaj da sam cijelu noć bio budan. A nekoliko puta u tijeku tog
nekakvog drijemeža me je probudilo smrzavanje prstiju na rukama koje su bile u
dvjema rukavicama, lijevoj i desnoj. Ma neee!!! Biciklističkim i još jednim
debelim planinarskim. Onda bi malo promrdo prstima, pokušo se ponovo ušuškat i
opet zadrijemo. Jebi ga!
Dakle, nedjelja u jutro, pojeli ko je šta htio I izašli van na prekrasno jutro
okupano suncem. Kako nešto može bit okupano suncem? Ko je smislio takvu
glupost majke ti? Onda se može
reći I osušeno kišom!?!
No,
dobro. Opet ja na riječi I o riječima.
Braćo i sestre,
kad sam vidio di se ljudi penju, usro sam se!
Taj
put kad sam već jednom bio na vrhu, il’ sam se usro pa se toga ne sjećam il’ je
bilo lakše il’ oboje. A danas, češkam se po glavi i mislim si, pa koji ću ja
klinac gore? Nek oni idu, ja sam već ionako bio. Pih! Ostat ću sa Shemsom,
pravit ću mu društvo. Pa da! Jeeee! A ipak, šta sam dolazio uopće? Jesam li
stvarno omekšao odkad sam postao ćaća? Hm… Opet nekakvo dokazivanje. Koga?
Čega? Janjetine. Komu? Čemu? Meni. Ma ko se još dokazuje sebi? Pa dokazujemo se
jedino drugima. Čak I kad mislimo da nešto moramo dokazati SEBI. Opet je to
radi drugih I tako u krug.
Veli ti Zijo meni, a da mi prošetamo tu lijevo po ovom grebenu, baš je lijepo
vrijeme. Mislim si u sebi: To Zijo riječi ti se pozlatile. Ajde reci to još
jednom da ne moram ja pa ostajemo sigurni od sviju grijeha, čekajući dolazak
spasitelja našega, a ne gore da nas đava odnese. Toza šuti, namješta opremu…
Pinta steže dereze…Šutim i ja… Čekam da Zijo još jednom spomene….Ništa! E
jebi ga. Kreće Pinta lagano… a u klinac! Pa Pinta je tek nedavno počeo
planinarit a neustrašivo kreće u susret pogibelji. Ništa… šuti i puši… Idem i
ja za njim dok nisam proglašen kukavicom.
Pih!
Ponovo to dokazivanje, nikad se neću riješiti tog prokletog EGA.
Prvo se malo spuštamo, pa onda opet lagano penjemo I već smo u usponu
poput penjanja po lotrama. Još nije provalija pod nama, al kako lagano
skrećemo, dolazimo do dijela gdje već nema smisla gledati dolje. Ma ustvari,
uvijek treba gledati gore ka zvijezdama, ljepše je.
Kiki, gledaj u snijeg, zajebi sad zvijezde da ne bi bio ples sa zvijezdama i ne
gledaj u kameru zaboga! Zabij
cepin! Zabij lijevu derezu, zabij desnu! Lijevu ruku stavi di bilo. Pravi se da
si se uvatio za nešto makar znaš da je to apsolutno ništa.
I tako stalno, zabij, izvadi, zabij, izvadi. Baš imate pokvarenu maštu i
prljave strasti. Ne gledaj
dolje Kiki! Dobro neću vise! U klinac!
Kud sam opet otišao iz toplog doma bedak jedan.
Ide
polako… samo da se dokopat malog Triglava I na konju sa hvataljkama smo. A I
nije vise tako strašno. Nestaje sve... Ostaje samo koncentracija na prvi
sljedeći korak, ubod cepinom i derezama i vozi Miško! Čista meditacija. Tu I
tamo izviruje koja sajla dočekana oduševljenjem svih nazočnih.
Last man standing (ovation)
Evo nas na malom Triglavu, već smo sretniji. Pogled je fantastičan!
Oblaci su negdje kilometer ispod nas i izgledaju kao vata. Nagrađeni smo po ko
zna koji put pogledom za budale, povlaštene i odvažne, ali odvažne budale. Jer
samo budale su spremne riskirati sve za nešto novo, tako slično već stoput
viđenom a s druge strane neponovljivom.
Riskiramo
li puno? Da. Dobijamo li puno? Kako se uzme. A mi bi sve uzeli ako je ikako
moguće. Ko Sanader smo. Daj još jednu sliju od Bukovca!
Sad nam još slijedi hod po grebenu koji se prvo malo spušta a potom penje
prema samom cilju. Najvišem vrhu ex Yu. Malo je čupavo, što znači ni nalik
mojoj glavi, ali sad smo već ufurani da znamo, zašto i kako stići do cilja.
Opet koja sajla proviruje iz snijega i evo nas gorika!!!
Vidi se Aljažev stup koji je gotovo sav pod snijegom. Pogled je
prekrasan!
Pružamo si ruke, smijemo se, preplavljuje nas val oduševljenja kakav se ne
doživljava svaki dan, a pogotovo ne bez uloženog truda. Šteta što nema onog
lika koji ljeti gore prodaje Laško pivo, džabe smo išli.
Slikamo sve uokrug I krećemo na najbitniji dio
uspona na vrh, a to je spustiti se s njega živi i zdravi. Korak po korak,
dereza po dereza, cepin po cepin al ovaj put odpenjavajući...
I
uspjeli smo!
Sad kad razmišljam i nije bilo tako strašno. Najstrašnije je gledati dolje te
mraviće od ljudi kako plaze po Triglavu a iza leđa im je ništavilo. Kladim se
da je Shemsu to bilo najstrašnije, jer si dolje nemoćan.
Uf!
Sad se tek možemo rukovati i veseliti, a fala bogu to smo napravili i kad smo
stigli u Đakovo.
Fala Zvončiju i Ziji što su nas ugostili! Fala punici koja je pokrenula lavinu.
;-) Fala ženi što me dočekala!
Fala Bogu,
na sigurnom sam… u toplom domu…
Jeee! Bio
sam 2put na vrhu!
Začepi!
Sudjelovali:
Odabrao:
Dželo Hadžiselimović
Tekst
čitao: Miljenko Kokot
Preveo:
Saša Kolka
Texat
pišao: Kiki
Božica!
No comments:
Post a Comment