Tatoo made in China

ponedjeljak, kolovoz 13, 2007

   Kad budem vidio prvog Kineza koji si je na prsa istetovirao : "Ko drugome jamu kopa, sam u nju pada", " Hrvatska do Zemuna" ili "Ne obra se bostan dok šljive ne popadaju" , na Hrvatskom, čak i onda ću dobrano razmisliti prije no se odlučim istetovirati si nešto na kineskom pismu. Zašto? Jer me boli kurac za njih. Ne mrzim ih, jednostavno me ne zanimaju. Njihova kultura ili povijest mi nije zanimljivija od naše. Egzotično? Možda, al ništa više od toga. Mistično? Kao i bilo čija povijest. Možda je č(m)ar u tome da svakom objašnjavaš šta to znači na kineskom? Smiješno! Kao da znaš uopće i jedno drugo slovo ili riječ osim te eventualne tetovaže.

   Odjednom sve zanima kineska povijest, a Hrvatska? Pih! To više nije IN. Jebo vas i IN i OUT! A šta mislite da si na ćirilici istetoviram " Ko nas bre zavadi?" To bi bilo dobro. Da promičem mir i demokraciju na našem brdovitom balkanu. Jer naravno, mi više nikad nećemo ratovati. Eventualno ako baš neko bude imao pretenzije na naš teritorij. Al to je samo eventualno. Ma našu povijest što prije treba zaboraviti. Sad smo skoro već članica NATO pakta, ko sme da nas bije? 

Historia est magistra vitae. 

Ma ko je izmislio takvu glupu izreku? Ispred povijesti bi trebalo biti riječ tuđa povijest. Nije se tu mislilo na našu već kinesku i ostale.  A šta je s glagoljicom? Ja bih jednu na bosančici. :)

  Možda neka tetovaža u CSS-u? Istetoviram si header skriptu na čelo, a na noge skriptu za footer. To bi bilo originalno. Vidite, ideje toliko roje u mojoj glavi da ne znam šta bih prije istetovirao. Zato se do sad i nisam istetovirao. I da, zato što nemam para jer želim nešto veliko i po mogućnosti bez hepatitisa.

   Ma mora biti neki kriterij, evo recimo kriterij neprolaznosti je strašno bitan. Sve je prolazno, al neke su stvari da ga jebeš ipak prolaznije nego neke druge. Recimo Hajduk Split, sigurno neću istetovirati. Jer ako bi Mamić kupio Hajduk, već se zamišljam kako bi ju strugao špahtlom.

   Razmišljao sam i o "Sretan Uskrs" na jajima, al to je već imao jedan moj sugrađanin a ja želim biti originalan. A i boli. Brrrrr!

  Vjerske simbole bi nastojao izbjeći,em nije originalno, em kad te zarobe u eventualnom ratu, jao si ga tebi.

    Ženska imena također. Prekineš s komadom pa ti ostane podsjetnik na ruci. Ne hvala!

  Pjevače, grupe i ostale obožavamihfansranja sigurno ne prolaze. Pa već sam mator za to. A i ne zadovoljavaju osnovni i nemogući kriterij, neprolaznosti.      

    Smiješne tetovaže, iako to liči na mene, također ne dolaze u obzir. Zašto? Pa ni jedna šala nije smiješna toliko dugo da bih ju nosio na sebi onoliko dugo koliko ću još živjeti.

   Eh, s ovako dubokim analizama, teško da ću si ikad išta istetovirati. Još kad proučim kakav utjecaj tetovaža ima na kožu. Ajme majko!

   I šta ispada? Ispada da tetovaže rade samo oni impulsivni ili oni koji se napiju i bez razmišljanja odu u studio ili kod prvog lokalnog hohštaplera i promicatelja hepatitis kulture te to riješe jednom za svagda. A oni koji previše analiziraju, ma na njima to ionako ne izgleda dobro. Ali šta mogu, kad sam ja previše svjestan sebe i svojih postupaka i kad sam pijan.

  Moj um uvijek procesuira, a imam dual core procesor. 

A možda da si istetoviram: "Ja mrzim tetovaže!"

To sigurno nema nitko.

Božica!