Dogodio se rock n roll

     Kada sam čuo da kod Čile dolazi Disciplina kičme, morao sam se uštipnut za obraz da vidim da li sanjam. Ne, to nije moguće?!? Nazvao sam Suzu i pitao jel to istina i kad je rekla da je, rekao sam joj da mi rezervira kartu. To se ne smije propustiti…

    Juče u 23 sata u caffe baru King u Đakovu, dogodio se Rock n roll. U naše malo Đakovo stigla je grupa koja će za tri godine navršiti 40 godina od svog osnutka. Bio sam peti razred kad sam sjeo na vlak, otišao u Osijek u Jugoton i sav sretan od neke ušteđene kinte kupio njihovu kazetu „Svi za mnom“. Peti razred? Da, peti. Bio sam napredno dijete barem po pitanju ranog ulaska u svijet glazbe. U tom dobu, Disciplina kičme je bila avangarda, drukčija grupa od svega što se nudilo od yu rocka. Ta Kojina čudna i za neke rock puritance pomalo konfuzna fuzija preko nekoliko stilova glazbe me je očarala. Danas to radi gotovo svatko, tada to nije radio gotovo nitko. Meni je to sjelo. U to doba ja uopće nisam slušao rock, kao zapravo i većinu svog života. Tada a i dan danas, bio sam zaljubljen u rap glazbu. Ono što me je privuklo Disciplini je upravo ta različitost i uključivanje pomalo nespojivog. Trube, scratch, ritam mašina, pravi bas i pomalo psihodelije koju su vješto uplitali kao na primjer Beastie Boysi ali tek godinama poslije na svom trećem albumu. U to doba u regionu u Rock uključivati elemente funka, hip hopa, to nitko nije radio. Tek godinama poslije Dino Dvornik je zabrazdio u funk. Disciplinu nije slušao svako, o nikako. Nije svako imao želudac za Kojino eksperimentiranje sa glazbom i tekst koji se često sastojao od tek nekoliko riječi koje se mantrički ponavljaju. Čudni tekstovi za koji je juče frend spomenuo da izgledaju kao da čitaš parole sa zidova, zapravo tako jednostavno a tako dobro.  A i sam Koja kao da je u pjesmi „Zašto“, opisao sav svoj glazbeni i svjesno odabrani alternativni put :   

                                          Mnogo ljudi ne zna,

                                           mnogo ljudi ne sme,

                                            razumeti tu radost,

                                             moje lepe pesme.“

    Juče dok sam uživao u koncertu, palo mi je na pamet toliko naslova za ovaj osvrt ali na kraju je prevagnuo ovaj koji odabrah. Da, što je juče rekao frend Brane, u ovom momentu se na cijelom svijetu na malo mjesta može slušati ovako kvalitetan rock.

  Koncert odrađen hladnokrvno i profesionalno. Uz pjesme pažljivo odabrane po BPM-u,  odsvirane tako da su se prelijevale jedna u drugu i na taj način zajedno činile jednu cjelinu, Disciplina Kičme kao da je hipnotizirala auditorij, smjestila nas u vremeplov i na dva sata vratila u osamdesete.  

    Ovo juče što se dogodilo je za svaku pohvalu a ako i nije prekretnica, definitivno spada u povijesne koncerte u Đakovu. Koncert kojeg će se oni koji su ga juče doživjeli, sjećati zauvijek.

Hvala ti Koja, hvala ti Čila!