Julijske alpe, Lanževica 2006m

 Jagodice su se užarile od tipkanja zadnja dva dana prije izleta u namjeri da se ipak nekako saberemo i odemo na predviđeni izlet. Zijo je rezervirao za 22, a sad nastojimo od ljudi sa spiska skrpati za jedan auto iz DJ. O'tužno! Razni problemi su stali na put odlasku i ispostavilo se da je odgađanje izleta za jedan vikend kasnije, koban za veliku grupu a i općenito. No, to se događalo i događat će se opet dok smo živi.

    21.01.2017. Subota

    U 6 sati u jutro, Yovo nas kupi. Prvo dolazi po mene, idemo po Krisztu, pa po Brunu i na kraju po Hanera. 

Krećemo za ZG tj na naše mjesto okupljanja, malo iza granice.  Oko 9 h se srećemo sa našim članovima na privremenom radu u ZG. Zijo, Brodsky, Đođo te Fabris i Martina, naši članovi koji nemaju veze sa Đakovom iako imaju DJ registraciju, tj ZG-DJ i poznavajući Fabrisove, to ne mere bit slučajnost. 

   Prolazimo Ljubljanu, pa sve do Bleda, pa pokraj Bohinjskog jezera i zatim ostavljamo aute na Savici gdje radimo jedan slikoviti grupnjak

 i točno u podne krećemo ka domu na Komni. Staza ide cik, cak, mada ju mi neprestano priječimo jer nam đava ne da mira.

 Putem nam se otvara lijep pogled prema Bohinjskom jezeru. 

Zanimljivo je kako se približavamo domu, tako smrad od septičke jame koja se nalazi neposredno pokraj koče postaje sve nepodnošljiviji. Ovo nisam nigdje doživio ali istina je. 

      Gore smo oko 15h i sam uspon je trajao od oko dva i pol za one brže do 3 i nešto za one koji su više odmarali i eto nas gore kod koče na 1520m. Južna strana doma je osunčana i uživamo sjedeći na vanjskoj terasi dok nas grije sunce. Na žalost ne zadugo jer se koča nalazi u kotlini pa će sunce ubrzo zaći za planinu. U domu su osim nas pokoja Slovenka i Slovenac i 9-ero planinara iz Velike Gorice, uglavnom članovi Horizont kluba. Puna koča Rvatina. Pošto smo stigli, kako već jesmo, prilično kasno za nekakav ozbiljan odlazak, dok smo se raspremili, osušili, jedino što nam je preostalo je opustiti se u toplom domu a to nam nekako uvijek teško pada, al što se mora, nije teško. Šalu na stranu, daljinar tura oko doma nam baš nije naklonjen, pridoda li se tome i snijeg, tako da za dana ne možemo više nigdje posebno otići i vratiti se.

     Jeli se ričeti, grasulji, jote, pijuckala se piva i vino. Neki su otišli oko, 20 (ja) pa potom i Bruno a ostali oko 22h.

Pogled iz spavaonice

   22. 01. Nedjelja

U jutro ustajemo oko 7 i spremamo za polazak na Bogatin ili Lanževicu, ovisno već da li je snijeg uprćen ili ne.  

    U 8:05 krećemo. Sunce je već izašlo i vrijeme je stvarno za poželiti što se tiče odlaska zimi u planinu. Uspon nije težak, snijeg je uprćen po stazi ali nezgodno je koračati u tuđim stopama pa hodamo ko pijani na momente.

 Nakon 20 min dolazimo na raskrižje, gdje trebamo donijeti konačnu odluku, da li ćemo ići na Bogatin ili na Lanževicu. Srećom, odluka pada za dulju turu, jer je vrijeme lijepo i imamo vremena za sve. Nešto prije sedla smo još svi skupa i pravimo jednu zajedničku fotku na lijepom mjestu. 

Nakon pola sata, izbijamo na sedlo između Bogatina i Lanževice i sad smo već prilično visoko, ostaje više dužinski uspon i nekoliko pomalo strmijih dijelova pred sam kraj, al sve u svemu, lahka pot. 

Dereze i cepini nam srećom nisu trebali u nekoj ozbiljnijoj mjeri. 

Pošto ga nisu svi imali, Bruni sam dao svoga, čisto da ga drži u ruci, da ga osjeti. Velika je to stvar za našeg Brunu a bio je i hladan za držati al Bruno ga je hrabro držao jer je imao rukavice. O cepinu govorim ljudi.

Pogled na Bogatin

   Nešto prije 11 smo gore i dosta je hladno jer za razliku od 50 metara niže, na vrhu je puhao dosta hladan vjetar. Malo smo sišli u zavjetrinu i okrijepili se tradicionalno sa Krisztininom DE MI vodom i ostalim napitcima. U 11:04 stiže poruka od Yove da će nas čekati na sedlu.  Pravimo zajedničku fotku i krećemo dolje ka koči na Komni. 

     Kad smo stigli, opet se sunčamo. 

Stol do nas je sjedio jedan planinar s kojim sam zapodijenio razgovor jer sam ga ponudio vinom. Čovjek je Brođanin al davno odselio u Opatiju. Svijet je baš mali. Nakon klope i koje cugice, krećemo dolje ka Savici, gdje su nam auti.

 Presvlačimo se i punimo naše gepeke sa sad puno praznijim ruksacima i krećemo kući.

   Brzo je proletjelo ali je bilo lijepo. 
  Dok mislimo na protekle dane, mislima nam leti pitanje, gdje dalje?

Božica!