Provodeći svoje vrijeme za šankom, kum i ja bi često zbijali šale na račun zatvaranja boca mineralne vode a i ostalih otvorenih gaziranih i alkoholnih pića, stavljanjem kašikice iliti žlice u grlo od boce.
obična kašikica iliti kašikica vulgaris
Nikad nam nije bilo jasno na koji način mjehurići ipak ostaju unutra i gazirano ostaje dulje gazirano a alkoholna pića ne gube svoju žestinu a da zrak i dalje nesmetano prolazi na sve strane pored same kašikice. Pa smo zamišljali magičnu kašikicu kako se brzo hitrim pokretima miče od jedne strane grla do drugog, braneći mjehurićima da izađu van. Naravno, dok mi ne gledamo.
magična kašikica
No, jedan naš prijatelj koji je u to doba radio kao konobar, uvjeravao nas je da fora šljaka. Pitali smo ga odakle potječe ta fora, na žalost, nije znao.
Danas, puno godina nakon otkrića ovog fantastičnog otkrića zatvarača za boce koji je klasičnu industriju proizvodnje čepova bacio na koljena, ispijao sam kavicu i čitao Jutarnji list, i gle čuda, naišao sam na članak u kojem piše da su si neki ljudi ipak dali truda istražiti ovakav, sada već tradicionalan način zatvaranja boca u hrvatskom ugostiteljstvu.
Citiram tekst:
Uvriježeno mišljenje da metalna žlica, stavljena u grlo otvorene boce šampanjca sprečava hlapljenje i duže čuva njegov okus znanstvenici drže neutemeljenim, a enolozi (stručnjaci koji se bave vinima posvemašnjom budalaštinom). Podrijetlo takve tvrdnje, koja se proširila gotovo cijelim svijetom nije poznato, nepopijena boca otvorenog šampanjca sa žličicom česta je „slika“ u hladnjacima.
Gledano sa stajališta kemije, metal u ovome slučaju ne sprečava gubitak CO2 niti na bilo koji način reagira s alkoholom - jedino će se šampanjac malčice sačuvati na nižoj temperaturi. No zbog tolike raširenosti uvjerenja o moći te žlice međunoradna je udruga enologa 1987. provela pokus, i to s više vrsta pjenušca, no ishod je očekivano, bio negativan.
Nije mi bilo potrebna veća ocjena od dvojke iz kemije i fizike da bi uopće povjerovao u ovakav način čuvanja kvalitete sadržaja u bocama ali se kladim da i dan danas, 90% đakovačkih kafića na taj način zatvara većinu svojih otvorenih boca a konobari se kunu u majku uvjeravajući goste da tako zatvorena boca mineralne vode, čuva svoj sadržaj čak i treći dan a da isto otkriće datira još iz egipatskih grobnica.
Božica!
