Kada sam čuo da kod Čile dolazi Disciplina
kičme, morao sam se uštipnut za obraz da vidim da li sanjam. Ne, to nije
moguće?!? Nazvao sam Suzu i pitao jel to istina i kad je rekla da je, rekao sam
joj da mi rezervira kartu. To se ne smije propustiti…
Juče
u 23 sata u caffe baru King u Đakovu, dogodio se Rock n roll. U naše malo
Đakovo stigla je grupa koja će za tri godine navršiti 40 godina od svog osnutka.
Bio sam peti razred kad sam sjeo na vlak, otišao u Osijek u Jugoton i sav
sretan od neke ušteđene kinte kupio njihovu kazetu „Svi za mnom“. Peti razred?
Da, peti. Bio sam napredno dijete barem po pitanju ranog ulaska u svijet
glazbe. U tom dobu, Disciplina kičme je bila avangarda, drukčija grupa od svega
što se nudilo od yu rocka. Ta Kojina čudna i za neke rock puritance pomalo konfuzna
fuzija preko nekoliko stilova glazbe me je očarala. Danas to radi gotovo svatko, tada to nije radio gotovo nitko. Meni je to sjelo. U to doba
ja uopće nisam slušao rock, kao zapravo i većinu svog života. Tada a i dan
danas, bio sam zaljubljen u rap glazbu. Ono što me je privuklo Disciplini je
upravo ta različitost i uključivanje pomalo nespojivog. Trube, scratch, ritam
mašina, pravi bas i pomalo psihodelije koju su vješto uplitali kao na primjer Beastie
Boysi ali tek godinama poslije na svom trećem albumu. U to doba u regionu u
Rock uključivati elemente funka, hip hopa, to nitko nije radio. Tek godinama
poslije Dino Dvornik je zabrazdio u funk. Disciplinu nije slušao svako, o
nikako. Nije svako imao želudac za Kojino eksperimentiranje sa glazbom i tekst
koji se često sastojao od tek nekoliko riječi koje se mantrički ponavljaju.
Čudni tekstovi za koji je juče frend spomenuo da izgledaju kao da čitaš parole
sa zidova, zapravo tako jednostavno a tako dobro. A i sam Koja kao da je u pjesmi „Zašto“,
opisao sav svoj glazbeni i svjesno odabrani alternativni put :
Mnogo ljudi ne zna,
mnogo ljudi ne sme,
razumeti
tu radost,
moje lepe pesme.“
Juče dok sam uživao u koncertu, palo mi je
na pamet toliko naslova za ovaj osvrt ali na kraju je prevagnuo ovaj koji
odabrah. Da, što je juče rekao frend Brane, u ovom momentu se na cijelom
svijetu na malo mjesta može slušati ovako kvalitetan rock.
Koncert odrađen hladnokrvno i profesionalno. Uz pjesme pažljivo odabrane po BPM-u, odsvirane tako da su se prelijevale jedna u drugu i na taj način zajedno činile jednu cjelinu, Disciplina Kičme kao da je hipnotizirala auditorij,
smjestila nas u vremeplov i na dva sata vratila u osamdesete.
Ovo
juče što se dogodilo je za svaku pohvalu a ako i nije prekretnica, definitivno
spada u povijesne koncerte u Đakovu. Koncert kojeg će se oni koji su ga juče
doživjeli, sjećati zauvijek.
Hvala ti
Koja, hvala ti Čila!
