Wednesday, October 3, 2007

Pokloni i dr


   Jučer smo kroz razgovor došli na temu poklona. U pitanju su naime bile slike. Kako interesantan i nezahvalan poklon. Dosta čest poklon u svatovima i useljenjima, na rođendanima rijedak. Onaj tko nekome kupuje sliku za poklon, mora si postaviti pitanje kakve slike osoba kojoj poklanja poklon već ima u svojoj kući? Da li su joj zidovi već popunjeni? Ako osoba ima slike na kojima prevladavaju motivi prirode koji su rađeni tehnikom ulje na platnu, ne bi bilo uputno pokloniti joj nekakav kubizam ili apstraktnu grafiku. Ono što je posebno zanimljivo, ako je onaj koji poklanja sliku zapravo slikar osobno. Takve stvari se obično događaju jer mnogi slikari zapravo i "žive" od toga pa si ne mogu priuštiti da nekome poklone nešto drugo što bi morali kupiti. Poklanjanjem  slike, dali su dio sebe i u pravilu njihov EGO očekuje da se ta slika ne nađe negdje iza ormara ili u njemu, već po mogućnosti u nekoj od posjećenijih soba u kući, npr dnevnoj sobi. Tamo će slika biti u izlogu, pa ako se nekome rad svidi, pitat će domaćina odakle mu slika, tko ju je naslikao, nacrtao ili što već, te na taj način možda slikar nešto i zaradi. Zapravo to je na neki način poklon reklama. Da sad ne ispadne da je slika loš poklon. To može biti sjajan poklon, ali samo ako se doista uklapa u stan kako već rekoh, i ako osoba uopće mari za umjetnost. Takav poklon u pravilu ne kruži okolo i može dovesti do neugodne situacije kad osoba koja je poklonila sliku, primjeti da slika ne visi nigdje u kući ili da visi u ljetnoj kuhinji ili garaži. Ajme!

    Zanimljiva je općenito upravo ta sudbina poklona. Razni afteršejvovi, bombonjere znaju kružiti po krugu poznanika , rodbine i prijatelja pa se sjetim odma one Kišonove priče gdje se ista bombonjera zavrti u krugu i ponovo dođe onome koji ju je zapravo i kupio. No, pošto nitko nije obraćao pozornost, bombonjeri je već istekao rock trajanja pa se ista pokvarila. Nekad se gledajući u naše spremište dobivenih poklona, npr boca vina, zapitamo da li smo ih dobili od iste osobe kod koje idemo na neku feštu? Najbolje je bar ispremiješati one male vrećice u koje je vino stavljeno, da makar malo zavaramo trag, i nadamo se da onaj koji je poklonio tu bocu, nije istu označio. Dobro pobogu, tko bi to činio? Ima svakakvih ljudi. Bilo bi također zgodno negdje zapisati od koga je poklon, tako bi tek smanjili opasnost od darovanja istog poklona.

   Novac navodno nije baš pametan poklon, jer osoba osjeća potrebu da vrati istu količinu. Naravno, ako nije riječ o djeci. Od njih nitko tako što ne očekuje. Što se tiče njih, dovoljno je da urlaju, mrve, skaču po kući i probijaju balone i oni su svoje napravili. Ako poklonimo novac,njega naravno nije potrebno označavati, te zapisivati serijski broj. Novac je novac, i kod njega je najbolje upravo to, što osoba koja ga je dobila, može sama odlučiti što će za njega kupiti i uvijek se sjetiti od koga je dobila baš taj novac potrebit da si kupi stvar koju bi htjela imati. Dok jednom ne zaboravi.

    Jednom prilikom sam dao seji 50dm da si popravi zub, a jednom drugom prilikom sam istoj seji na moto susretu, dao otprilike istu količinu novca da si izradi tetovažu bubamare na ramenu. To su mi dragi pokloni koje sam nekom dao. Jer me se seja mogla uvijek sjetiti kad se gleda u ogledalo ili kad primjeti buba Maru, buba Daru ili koja joj je već na ramenu. Zum, zum, zum!

  Uopće nije loše priupitati osobu što bi željela. Pod uvjetom da govorimo o skromnijoj osobi koja poznaje naše financijske mogućnosti. No ima jedan problem. Tad nestaje efekt iznenađenja. Nije loše ponekad u razgovoru saznati izokola, šta osobi treba, pa si to negdje zapisati i iskoristiti situaciju da joj poklonimo baš tu željenu stvar. Ako nije poželjela Porsche.

  Ima slučajeva gdje nekome već godinama poklanjamo istu stvar. Zvuči dosadno. Ali ta osoba onda zna da ako joj treba ta i ta stvar, a uskoro joj se bliži rođendan, neće si tu stvar kupovati sama, već će pričekati da joj ta osoba pokloni to. Možda nije baš originalno, ali pali.

   Kad smo kod poklona, sutra je mojoj mami 57 rođendan a ja neću biti s njom da joj čestitam niti da joj išta poklonim. Teško je njoj odabrati odgovarajući poklon. Jer od nje sam dobio poklon koji joj nikad neću moći uzvratiti, a to je ŽIVOT.

 

SRETAN TI ROĐENDAN MAMA!

 

 Božica!

No comments:

Post a Comment