Kreativni nered

    Spavam ti ja... onako ko u romanima, zzz.... kad me negdje iza ponoći probudi neki zvuk. Kao da nešto lupka u ormaru. Umirio sam se i slušam, osjetim vlastoručno srce kako mi udara u prsima i kao da će mi iskočiti. Prestalo je! Ne srce kucati nego su ti zvukovi isčezli. Uf! Kad nakon nekog vremena, taman kad sam ponovo uspio zaspati, opet nešto lupa o vrata ormara kao da želi izaći. Pomislih mačka je. Ma vrag mi ne da mira, skupim hrabrosti i otvorim ormar, kad ono moje odijelo izlazi iz mode. He he! Jesam vas? Ma nije daleko od toga.  Jučer mi je došlo da po treći put ove godine napravim spremanje ormara i od kreativnog nereda napravim rekreativni red. Spremanje ormara naravno podrazumjeva i bacanje robe a bacanje robe najviše ne volim. Svega mi od jednom kao žao. Sve su mi stvari od jednom drage i omiljene. Gle ovu majicu, nju sam dobio tad i tad od tog i tog. Kad sam ju zadnji put obukao to je druga stvar. Gle ove hlače, ma možda će mi trebati ako budem nešto radio. Moš si mislit. Pun ormar robe za okokuće i robe u kojoj ću radit. Ma koji klinac ću radit? Čovjek bi pomislio da sam neki radišan. I na kraju kad se nešto po kući i radi, ne da mi se ni skidat robu u kojoj sam netom došao iz grada jer će se ionako oprati. Samo ne znam ko će oprati fleku od farbe ili rupu od eksera.

  Izbacujem robu a na podu se nekako slabo skuplja. Opet odvajam majice i vraćam ih nazad a nisam ih proteklo ljeto obukao 2put u vr' glave. Tja! Moram odrediti kriterije za ostanak iliti za bacanje, svejedno je. Dobro ajd, nek bude za bacanje. Dakle van ide:

 

BACITI

1.     POKIDANO

2.     VELIKO – MALO

3.     ONO ČEMU SE IZVUKLA GUMA  A  KO „JEDNOM ĆE SE STAVIT“

4.     ONO ŠTO MI JE STVARNO DOPIZDILO IAKO IZGLEDA KAO NOVO

5.     ... ŠTO SAM U ZADNJOJ GODINI OBUKAO MANJE OD 5 PUTA A NIJE RIJEČ O TOVARENJU ĐUBRA ILI ODANJA PO KUĆI I OKO KUĆE. TZV. ROBA ZA OKOKUĆE

 

NE BACITI NI U LUDILU!

 

   STARE LEVISICE IZ PRVOG SREDNJEG. NJIH ĆU SAHRANITI NA MIROGOJU UZ SVE VOJNE POČASTI I NEKI BLUES KOJI OBIČNO SVIRA U LEVI'S REKLAMAMA. SVE OSTALO SE MOŽE OPROSTITI.

 

   E  sad je malo lakše bacati. Treba samo odrediti kriterije i vidiš kako lete majice. Let 3 je babin kurac u usporedbi sa letom mojih majica. A šta ću ja s tom robom? Kako je išla ona pjesma? Nekom je previše a nekom treba baš to. Hm... Odnijet ću kod komšinice. Njoj uvijek treba jer  ima žena troje djece. Čini se kao mudra odluka. A s druge strane mislim si, šta ako ovo shvate kao uvredu? Odneseš tamo a ona ti kaže:“ Šta će mi ovo? Pa nisam ti ja sirotinja!“ I odeš ko posran. Kako ono kažu, pomozi sirotu na svoju sramotu. Ma jebe mi se, odnijet ću im to pa nek me pljunu il' nek kažu hvala, od volje im.....

   Odnio sam, komšinica je rekla hvala. Eto, preživio i još napravio dobro djelo. A i soba, tj ormari izgledaju puno urednije. No, nikako se ne mogu oteti dojmu da još u njima ima bar 30% viška robe. Ne shvaćam koji će mi klinac 64 potkošulje? Stara samo kupuje i ne gleda koliko ih imam. Možda ih u Njemačkoj dijele uz kilo kruva? Valjda uvijek misli samo da mom sinu ne bude hladno. Ali mama... Gola su ti krsta sine... Al stvarno ih imam previše. One novije i bolje vjerojatno uspiju i požutjeti i ostariti dok dođu na red od ovih koje su složene na vrh hrpe. Uf! Nikad nisam volio kad ti nove stvari uspiju ostariti dok ne dođu na red od starih. Jer kao one još valjaju i treba ih iskoristiti. Ma klinac! Treba ih odma odnijeti nekome ili baciti. Uvijek se sjetim primjera sa starim kruhom. Dok smo bili djeca. Stara, dobro tad još nije bila tol'ko stara al' ušlo mi u naviku. Dakle stara donese iz dućana svježi bijeli kruh još topao. A ja odma zakoljem okrajak u namjeri da na njega namažem margarin koji će se topiti od topline kruva. A ona će NATO: „Pa bolan ima jučešnjeg kruva!“ Uvijek bi joj odgovorio: „Pa mama, ako sad jedem od juče, ostarit će i ovaj koji je sad svježi pa ću uvijek jesti stari kruh. Koji klinac onda kupujemo svježi kruh? Da, al' od svježeg će te bolit stomak. Ma i od starog će me bolit i stomak i duša kad gledam onaj svježi kako stari...

   Dobro, zaključak je da čistke treba raditi češće da se ne nakupi stare robe koje vam onda iz bilo kojeg razloga bude žao baciti.

  Zvučim razumno ko Vlatka Pokos.

 

 Božica!