Od Gornje Motičine do Borovika

   Hodanje zapravo nije počelo baš od Gornje Motičine ali nisam mogao odoliti a da ne upotrijebim ovo prekrasno ime sela za naslov posta, jer morate priznati da naslov koji uljučuje riječ Motičina, zvuči zanimljivo. Intrigantno ime koje prvo asocira na oruđe s kojim se obrađuje zemlja, izgleda i nema veze sa motikom, nego sa rijekom Motouchina koja se spominje još u spisima u 13 stoljeću.

     No nema leba bez motike pa se mi vratimo na naš put koji je zapravo išao ovako: Staklana - Kota 528 - Lončarski vis - Paulinovac -Londžica - Vignjište - Borovik. Da bi to ostvarili, neko nas je morao odvesti do točke polaska koja se nalazi u blizini Gornje Motičine,tj. kod stare staklane. Ko će to napraviti nego dragi nam Oto. Hvala mu!

  08:48  Leo, Haner, Iva i ja odatle ubadamo marku i krećemo SPP-om prema našem Boroviku.

Znali smo da tura traje nekih 7-8 sati i moram priznati da to stvarno zvuči puno za čuti al s druge strane, ma šta je to za nas? Gulp!

   Ono što je specifično za ovakvu jednosmjernu i dugu turu je to da stvarno nailazimo na nailazimo na spektar različite kvalitete i same vidljivosti planinarskih oznaka. Neke su nove, neke stare. Neke su rođene u ponoć, jedna malo prije, druga kaaasnijeeee.

      Mora se dobro obratiti pozornost da se ne odluta bez marke jer bi nas to moglo koštati znatnog gubljenja vremena, što bi nas konačnici moglo koštati hodanja po mraku a u mraku je Bušo, Gnomovi, Trolovi i ko zna ko sve ne i bolje da izbjegnemo susret s nekima od njih.  Al kako to biva kad se previše sniva pa smo ipak gubili markaciju i to baš na dijelovima na kojima ne bi trebalo bit zabune jer put vodi širokim šumskom prosjekom.

   No zapričaš se, ne uočiš ostarjelu ili posječenu markaciju a put je zapravo skrenuo negdje u stranu a mi se lijepo nastavimo kretati tim širokim putem i kontamo si da marka tu nije ni potrebna pa da je zato i nema, da bi nakon nekog vremena ipak skontali da je nema predugo i da smo zalutali. Od silnih lišajeva po grabovima, više nismo u stanju bili razlikovati šta je lišaj a šta je izblijedjeli središnji dio marke oko kojeg se izgubila crvena boja.

   Vrijeme nas je opet pomazilo, ne baš kao prije dva tjedna kad smo išli na Kapovac i Petrov vrh ali najbitnije da nije bilo k(l)iše jer ne bi bilo zgodno hodati tako dugu turu mokri do kože. Šuma je još uspavana. Tek pokoji  kukurijek, jaglaca niti srijemuša još ni ali se svuda po šumi čuje glasanje svakakvih tica za koja smo se radoznalo zapitkivali koja je sad to? Jedino što smo sa sigurnošću raspoznali su vrane. Definitivno nismo orni(bit)tolozi.

Leo je okretište nazvao: „Trg žrtava sječe“

 

   Vrlo rijetko i kratko smo se odmarali, tek možda ukupno nekih dvadesetak minuta a najduže na klupi kod planinarskog doma Londžica gdje nas je ovaj simpatični džukela, oduševio svojim prosjačkim umijećem. Dobro da nije došao prosit na stražnjim nogama držeći štene u prednjim šapama.

    Naša tura je trajala 7 i 15 minuta i to je jedino što su Leova i moja aplikacija koja pomoću GPS-a prati naš put jednako izračunala. Ukupna razlika u kilometraži koju smo uočili već u prvih sat hoda se na koncu popela na nekih 3 kilometra. Moja, Sports Tracker je pokazala 31,260 metara dok je njegova aplikacija pronašla još oko 3km više što nam nikako nije bilo jasno a hodali smo jedan pokraj drugoga isti put. No, pustimo mi aplikacije. 

    Nakon što smo prošli Vignjište, putem smo naišli na jednu grešku na planinarskom putokazu koja označava daljinu puta od putokaza pred kojim smo stajali do Borovika. Pisalo je da ima još 2 i 30 minuta a mi smo taj put prošli za oko sat vremena. Istina, malo bržim tempom možda da, ali ni govora nije riječ o turi od dva i pol sata. Pretjerano je za oko sat vremena sigurno. No dobro, bolje tako nego da je obratno jer onda ne bi stigli za dana.

   Malo poslije silaska sa Stipčića srećemo Demona, Sonjicu i Pintu kako trče prema proplanku, baš kako smo ih sreli i prije dva tjedna na Petrovom vrhu.

   U 16:03 smo stigli do doma gdje su nas već čekali Shems koji nam je ugrijao dom, Yovo, Zijo, Dragan i Gabrijel a predvečer nas je na par sati posjetila i Ivana L. 
   Slijedi klopa i rehidracija u toplom domu te ugodno i veselo druženje do dugo u noć, u jutro ili u šta već.

Evo i printscreena našeg puta kako ga je vidjela aplikacija.

Kiki